Naše ljubavne priče

Godišnji odmori, školski praznici i završetak ispitnih rokova idealno su vrijeme za ostaviti svakodnevnicu kilometrima daleko i “sebično” si posvetiti dane. Dva, tri tjedna ljetovanja na moru čekaju se cijele godine, a zatim se prepričavaju još mjesecima. More, sunce, tulum… mnogi će nastaviti niz asocijacija ljetnom avanturom. One u nas ugrađuju uspomene na kojima živimo dok se temperatura polako spušta prema jednoznamenkastom broju. O ljetnim ljubavima snimljeni su filmovi, ispjevane pjesme, napisane knjige. Malo je onih koji se, gledajući Johna Travoltu i Oliviu Newton John kako se zaljubljeno gledaju pjevajući “Summer nights”, nisu i sami zaljubili u sam pojam ljetne ljubavi. Uz taktove pjesme “Krivo je more” Divljih jagoda, nekoliko je generacija djevojaka plakalo u autobusima za Zagreb.

No, morske avanture nekima ne prestaju kada zađe ljetno sunce. Jutarnji je pronašao tri para čija je ljubav počela uz šum valova, a zatim izdržala uspone i padove hladne svakodnevnice.

Priče naših sugovornika počinju slično. Ljetovanje s ekipom, svakodnevni tulumi, kupanje i zezancija, i dečko/cura koji im se sviđa. Nitko od njih nije u tom trenutku vjerovao da je našao ljubav svojeg života i da će ljetna avantura trajati godinama. Danas se svojeg prvog ljeta sjećaju sa smješkom dok planiraju dijete, gradnju kuće ili vjenčanje. Iza Martine Pauček Šljivak (26) i Elvisa Šljivaka (24) pet je godina veze, a od toga deset mjeseci bračnog života. Putevi su im se ukrstili u ljeto 2002. godine – ona je na ljetovanje u Makarsku stigla iz Zagreba s prijateljicom Ivanom, a on iz Tuzle s prijateljem Damirom. Smještaj u susjednim apartmanima i obično ljetno druženje preraslo je, unatoč kilometrima i granici koja ih je dijelila te različitim vjerama i kulturama, u nešto veće te im, kako kažu, okrenulo život “za 180 stupnjeva”. – Ivana i ja smo se smjestile kod neke gospođe, koja nas je odmah upozorila da su u sobi do, kako je istaknula, neki Bosanci s kojima dijelimo balkon – započinje priču Martina, tada studentica, a danas novinarka, sa smiješkom se prisjećajući dana kada je upoznala ljubav svojeg života. – Prvi dan su nas pozvali na kafu, ali smo odbile. Družiti smo se ipak počeli sljedeći dan kada nam je gospođa, kod koje smo bili, počela stvarati probleme čudnim prohtjevima. I njima je bilo isto, pa se može reći da nas je spojila nevolja – otkriva Martina. U razgovor se ubacuje Elvis, danas konobar u jednom zagrebačkom hotelu, ističući da to ljeto uopće nije planirao ići u Makarsku. – Slučajno smo vidjeli da postoji jeftin aranžman i u zadnji tren odlučili otići.

Ma, bio je to prst sudbine – smatra. Svakodnevna druženja, razgovori i gitara uz more bili su dovoljni da se rodi privlačnost. – Elvis je odlično svirao gitaru i pjevao, a saznala sam da je i bubnjar i da oboje slušamo rock, a kada je počeo pričati viceve, totalno me oborio s nogu. Nakon deset dana skroz sam se “zatreskala” – priznaje Martina, a ni Elvisova strana priče nije bitno drugačija. – Kao i svaki muškarac, odmah sam, kada sam je ugledao, primijetio kako je zgodna, a nakon prvog razgovora, i da je pametna cura. Sjela mi je, kako se kaže, na prvu (smijeh). Međutim, mislio sam da je to samo ljetna avantura i da je, na žalost, više ni neću vidjeti – prisjeća se zagrebački Tuzlak, a isto je kroz glavu prolazilo i Martini. Kada je došao kraj ljetovanja i kada su se razišli, neprestano su mislili jedno na drugo. – Nisam mogao a da joj, po dolasku u Tuzlu, ne pošaljem poruku. Dopisivali smo se svaki dan, a onda mi je javila da ona dolazi k meni – ističe. Posjeti su bivali sve češći, a Martina je svaku kunu zarađenu preko student-servisa štedjela kako bi odlazila u Bosnu. – Elvis je tada već radio i nije mogao dolaziti, a ja sam koristila dane kada nije bilo predavanja i putovala k njemu. Neki su mi bili potpora i podržavali moju vezu na daljinu, a drugi su smatrali kako to neće uspjeti jer je to druga kultura te kako katolkinja i musliman ne mogu zajedno. Pokazali smo upravo suprotno – smatra Martina. Elvisova obitelj za vezu je znala odmah, ali je Martina oklijevala da kaže svojima. – Bilo me strah kako će roditelji reagirati pa sam im, na što danas nisam nimalo ponosna, po prvi put u životu lagala i svaki odlazak u Tuzlu na početku veze opravdavala putovanjima po Europi s prijateljicama – otkriva Martina. Kada im je napokon rekla, reagirali su kako je očekivala jer im se nije svidjela ideja da putuje u drugu zemlju kod nekoga o kome ništa ne znaju. Međutim, kada su upoznali Elvisa i vidjeli koliko se vole, odlučili su ih podržati. – Iz sredine sam u kojoj žive ljudi svih vjera, pa naša veza nikome nije bila čudna, a ja sam nakon samo dva mjeseca shvatio da je to žena s kojom želim provesti život – kaže Elvis. Nakon dvije godine veze su se zaručili, a nakon četiri vjenčali. Najbolji dokaz Elvisove ljubavi bila je odluka da dođe živjeti u Zagreb. – Iako mi je bilo teško ostaviti obitelj i prijatelje, ljubav je bila jača. Danas sam sretan što sam tu – svaki dan sam uz ženu koju volim, često posjećujemo Tuzlu, u Zagrebu sam stekao prijatelje i to je postao i moj grad. Što čovjek više može poželjeti? – zaključuje Elvis. Za nekoliko godina namjeravaju proširiti obitelj, a na kraju i, koliko god zvučalo otrcano, zajedno ostarjeti.

Kilometri udaljenosti i veza na daljinu poznati su i Katarini Jergović i Josipu Holetić, čija ljubavna priča traje već deset godina. Žive u okolici Zagreba gdje su sagradili kuću, razmišljaju o braku i djeci, a svakim se danom, kažu, vole sve više. A sve je počelo na Murteru, gdje su, tada 19-godišnjaci, ljetovali s društvom. – To mi je bila godina za bančenje. Samo sam htio tulumariti i zabavljati se, nije mi bilo ni na kraj pameti tražiti curu – prisjetio se Josip. Na Murteru su oboje završili slučajno, a upoznali su se jedne večeri u gradu. Iako je Josip nju prvi primijetio i odmah mu se svidjela, inicijativu je u ruke uzela Katarina. – Vidjela sam društvo koje mi se učinilo totalno cool i otišla sam se upoznati s njima. Dok sam ja pričala s njima shvatila sam da su moje frendice otišle, pa sam ustala i rekla: “Tko ide samnom do Betine?” (konobe u kojoj me čekalo društvo). Ustao je Josip i krenuo sa mnom – rekla je Katarina. Do Betine te večeri nisu stigli. Posjetili su je tek sljedeće godine. – “Skuhao” me u deset koraka – priznaje Katarina. Sljedećih dana nastavili su se viđati. Kupali su se u uvalama, šetali šumom, navečer tulumarili. Katarinu je oduševila njegova sklonost muzici i najave kako će sa svojim bendom jednom postati slavni rocker. – Svidjela mi se jako pa sam morao odigrati na sve adute – kroz smijeh priča Josip. – Oboje smo mislili da je to bila ljetna avantura i da je nemoguće nastaviti vezu jer je Katarina živjela u Brodu i studirala u Zadru, a ja sam bio u Zagrebu. To nam se činila nemoguća misija – ispričao je Josip. Ljetovanju je došao kraj i Katarina se vratila u Slavonski Brod. Prošlo je nekoliko dana i telefon je napokon zazvonio. Nekoliko su se puta čuli telefonom, no i dalje su mislila da se više neće vidjeti. Početkom rujna Katarina je s prijateljicom došla na nekoliko dana u Zagreb i pozvala Josipa na piće. – Kada sam izašao iz tramvaja i ugledao ju na trgu, instinktivno sam ju zagrlio i poljubio. To mi je odmah bio znak da među nama ima nešto više – rekao je Josip. Te su se večeri dogovorili da će pokušati održavati vezu na daljinu. Sljedeće četiri godine svaki su tjedan putovali jedno drugome, Katarina je dolazila u Zagreb, Josip je nju posjećivao u Brodu i Zadru. Nakon četiri godine veze na daljinu, Katrina se preselila u Zagreb. Svako ljeto već deset godina, kažu Katarina i Josip, barem na nekoliko dana odlaze na Murter.

Ljeto 1999. godine bilo je sudbonosno za, tada dvadesetogodišnjake, Mirelu i Antuna, koji su ljetovali na Viru. Mladi bračni par Martinović iz Križevaca, sa sinčićem Svenom u krilu i drugom bebom na putu, rado se prisjetio svojeg prvog ljeta. Mirela je na more došla s prijateljicom, koja tamo ima vikendicu i ljetuje svake godine. Tjedan dana provela je u vikendici tik uz Antunovu, no nije joj padalo na pamet to ljeto tražiti dečka. – Ja sam tada imala dečka, no ta je veza bila “na izdahu” i mislila sam ju okončati. Primijetila sam Tonča, kako svi zovu Antuna, i bio mi je zgodan, no nisam mislila da kod njega imam šanse i da će se bilo šta dogoditi – počela je priču Mirela, a Tonč se nadovezao. Vidio ju je, kaže, s terase kako ide na plaži i odmah znao da ju mora upoznati. – To je bila ljubav na prvi pogled – rekao je Tonč. Ipak, dok je on sramežljivo smišljao kako prići djevojci, došao je predzadnji dan njezina ljetovanja, i sudbinu je u svoje ruke odlučila uzeti Tončova sestrična. Djevojčica je došla do Mirele i rekla joj da se sviđa njezinu bratiću i da se on želi s njom upoznati. – Bila sam iznenađena, ali dogovorili smo se da ćemo se naći sljedeći dan na plaži – kaže Mirela. Susret na plaži pamti kao da je bio jučer. Pržilo je sunce, vrućina je bila neizdrživa, znoj se cijedio. Ipak, razgovor je potrajao više od tri sata, teme su se nadovezivale jedna na drugu, a vrijeme je samo proletjelo. No, Mirela je sljedeći dan putovala kući. Podrijetlom je iz Molvi, a studirala je u Zagrebu. Tonč je rekao da će se javiti, ali, kaže Mirela, mislila je da je to samo fraza kakve je već sto puta čula i nije ništa očekivala. Javio se. I javio se ponovo. Telefonski razgovori prerasli su u sve češće susrete. Sastanci su se pretvorili u ozbiljnu vezu. Nakon šest godina hodanja, 2005. godine, odlučili su se vjenčati. – Nije nam uvijek bilo lako, prošli smo uspone i padove, ali danas smo stvarno sretni. Krajem godine dobit ćemo drugo dijete i stvarno se dobro slažemo – ispričala je Mirela. Psiholozi: Ljeti se lakše zaljubimo jer smo opušteni Zašto smo ljeti zaljubljiviji, objasnila je psihologinja Tanja Pureta. Glavni je razlog, kaže, opuštenost, koja je važna karakteristika zaljubljivanja. – Kada je čovjek na odmoru, više je usmjeren na vlastite užitke i ostvarenja, pa tako veću pozornost posvećuje i ljudima koje vidi. U svakodnevnici smo okrenuti sebi, svojim problemima i preokupacijama, a na moru više gledamo oko sebe – kaže Tanja Pureta. – S obzirom na to da na odmoru usmjeravamo osjetila prema van, bolje primjećujemo ljude. Možda svaki dan pored nas prolaze zanimljivi ljudi, ali mi ih ne primjećujemo jer smo okrenuti svojim problemima – kaže Pureta. – Ljeti smo opušteniji, neopterećeni problemima, i to su idealne okolnosti za razviti osjećaje prema nekome – zaključuje psihologinja Pureta. No, suprotno primjerima iz naše priče, većina ljetnih ljubavi ipak završi povratkom u svakodnevnicu. Neki se parovi više nikada ne čuju, neki održavaju telefonski kontakt koji postaje sve rijeđi, a neki pokušavaju nastaviti vezu, no ona u svakodnevnici na kraju ne opstane. Jedna je djevojka tako ispričala kako je kao srednjoškolka plakala cijelim putem od Cavtata do Zagreba, uvjerena da se upravo rastala od ljubavi svojeg života. Nakoliko tjedana kasnije, našli su se u Zagrebu. – Gledala sam ga i nije mi bilo jasno kako sam tako izgubila glavu za njim. U mojoj svakodnevnici nije više bio tako čaroban – objašnjava. Psihologinja Tanja Pureta objasnila je da su ljetne ljubavi često povezane s kontekstom. – Morsku ljubav povezujemo s plažom, šetnjama, šumom valova, i zapravo se ne zaljubljujemo samo u osobu nego u cijeli taj kontekst. Kada vidimo osobu u svojoj svakodnevnici, često nestane ta čarolija – kaže Pureta, dodajući da ljetne ljubavi, bez obzira na to kako završe, imaju svoju čar.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.