križevci.info - nezavisni portal grada Križevaca

Kolumne / Uz dlaku  CoffeeSHOCK 2010.

Poznata je ona narodna izreka – obično jedno zlo ne dolazi samo – pa, izgleda da se to u praksi i stvarno potvrđuje. Ovo "zlo" ovom prigodom ne treba doslovno shvatiti, jer postoji i ona druga – svako zlo za neko dobro.
Od mnogih "poroka" suvremenog življenja, zadržao sam samo dva, jer što preostaje penziću u doba recesije nego da popije kavu i zapali koju cigaretu. Netko će odmah nadodati – prestani pušiti, pa ćeš biti zdraviji i bogatiji za cijenu toga poroka koja i nije tako beznačajna. I, što je najgore, ja se s time slažem, ali i dalje – pušim. I onda je došao 10. travnja, dan kad je ponovo zabranjeno pušenje u lokalima /osim u onima s odobrenjem/. I s time se slažem, mada nisam siguran, odnosno ne znam,  koji bi bio najbolji model za provođenje te odluke u praksi.

Popio sam prvu kavu i tim okolnostima, i posegnuo nekoliko puta za kutijom 160, i prekorio sam sebe – ne smiješ! Da smanjim napetost zbog ograničenja, "ceremonijal" pijenja skratio sam na manje od polovine uobičajenoga vremena ispijanja, i otišao.
Ispred lokala sjedilo je nekoliko gostiju, uglavnom ljudi mlađega uzrasta, ali meni je bilo previše hladno da sjednem vani i uživam do mile volje pod vedrim, sunčanim nebom na temperaturi od nekih 13 stupnjeva Celzijusa.
Netko od praktičnijih ljudi sigurno bi mi sugerirao – promijeni lokal, otiđi tamo gdje je pušenje dozvoljeno. Za sada nisam siguran da li takav u Križevcima postoji, no i da postoji, to nije "ono". Lokal biramo po nekim, samo nama znanim kriterijima, ali sigurno presuđuje ambijent, osoblje, ponuda, pa i cijena, društvo koje se tamo okuplja pa i "trend" razmišljanja koje to društvo prakticira. Bitna je i lokacija, mada su zaljubljenici u "svoj" lokal u stanju otići i "Bogu iz leđa", samo da bi bili u omiljenom im ambijentu…

Moj je lokal na "Strossu", a pored spomenutih kriterija, presudila je i činjenica da je on ujedno i galerija, pa ponekad mogu pogledati i neku izložbu, ili prirediti svoju. Ima i još nešto. U "svome" lokalu čovjek nekako osjeća da je netko, uvažena osoba, koliko gost to može biti, pa će konobar/ica i bez pitanja donijeti uobičajeno piće ili napitak. Ima nas na stotine, ali ti ljudi pamte, za većinu posebno, što konzumiraju ili žele. Jednom sam tražio cigarete kojih trenutno nije bilo, ali je konobar nakon nekoliko dana kad sam došao, spomenuo da sada ima, pa ako trebam…
Gotovo da i nisam primijetio, ali jednoga je dana na "Strossu" osvanuo parkirni automat. Još nisam pažljivije pogledao, ali čini se, samo jedan, pa kako parkiram na mjestu podalje, ni tada ga ne bih primijetio da nije prošla "putujuća vlast" u liku revnog utjerivača neplaniranih gradskih prihoda. Bio sam u dilemi što da učinim, jer sam parkirao na kolnom ulazu u privatnu kuću, na čijem haustoru nije bilo znaka zabrane. Ali da mi savjest bude čista, a kava da mi bolje prija, otišao sam do automata i ubacio dvije kune. A on, automat, ništa. Pritisnem zeleni kružić po drugi put, i opet ništa. Tek kad sam izvadio naočale, pročitao sam – četiri kune minimalno. Pokušao sam dokučiti i "režim" naplate, ali tek sam na jednoj ikonici u vidu sata primijetio da postoji neka oznaka do 15 sati, što bi moglo značiti da je poslije toga vremena besplatno.