križevci.info - nezavisni portal grada Križevaca

Kolumne / Putopisi Križevčana  San Francisco - 'Zlatna vrata' Zaljeva

Jutarnji pogled kroz prozor s 23. kata hotela "MGM Grand" obećavao je prekrasan sunčan dan. To čudo s gotovo 7 tisuća soba bio je najveći hotel na svijetu kad se otvorio početkom devedesetih, nije ni danas puno niže na toj listi, a zanimljivo je da se tu lako može pronaći smještaj po cijenama ne puno većim od onih u gostinjskoj kući "Kalnik" u pitoresknim Križevcima. Web odjava iz hotela, ukrcavanje stvari, kojih je nakon lutanja trgovačkim centrima Las Vegasa bilo i previše, u terenac, podešavanje rute na GPS uređaju prema Dolini smrti, pa pravac sjeverozapad.

Poseban je osjećaj tog slobodnog izbora kamo krenuti, kuda skrenuti i gdje zastati u prostranstvima stranog kontinenta, zemlje do tada poznate tek kroz filmove, knjige i glazbu, a pogotovo politiku, koji često bombardiraju zdrav razum, nekad i doslovno. Novim vidicima razbije se koja predrasuda, potvrdi poneki stereotip, a na pojave u životu nauči gledati tolerantnije i nekako opuštenije. Vjerojatno je taj osjećaj opuštenosti djelomično uvjetovan činjenicom godišnjeg odmora, no kako i sami lokalci kažu, život i ljudi na Pacifičkom zapadu doista su ležerniji, nasuprot poslovično nervoznije Istočne obale.

Preporučljivo je okrijepiti se pred ulazak u nacionalni park Dolina smrti, a posebno je simpatično mjestašce Shoshone, koje nosi naziv Šošoni indijanaca, koji na ovom području imaju jednu od kolonija. Toj plemenskoj skupini pripadaju i Komanči indijanci, čiji je jezik u 2. Svjetskom ratu savezničkim snagama bio dragocjen način radio-komunikacije, neprijateljima praktički nemoguć za dešifriranje. Tu se nalazi mali Shoshone muzej s postavama o rudarskoj povijesti kraja te prije par desetljeća pronađenim ostacima mamuta, a odmah pokraj je i restoran komičnog naziva "Pajser" (Crowbar).

Pustinjske krajolike Doline smrti čine pješčane dine i livade divljeg cvijeća, koje se izmjenjuju s kanjonima i planinama u daljini, a posebno su fascinantni prljavobijeli predjeli s naslagama soli ostalih nakon što su jezera isparila. Uglavnom ugodna vožnja ovim najnižim i najsušnijim područjem SAD-a postala je posebno uzbudljiva večernjim ulaskom u pješčanu oluju, zbog koje je vidljivost na trenutke bila minimalna. Ispiranje pijeska iz ustiju točenim pivom uz živu glazbu u poznatoj Crystal Palace u jednoj od prijestolnica američkog countryja - Bakersfieldu, te zasluženi odmor u indijskom motelu.