križevci.info - nezavisni portal grada Križevaca

Kolumne / Putopisi Križevčana  Putopisi Križevčana: Jordan

Nakon što smo obišli više turističkih odredišta Starog kontinenta, te nakon uspjelog posjeta Egiptu, odlučili smo svakako ponovo posjetiti Bliski istok. Izbor je pao na Jordan i Siriju. Jordan, službeno Hašemitska Kraljevina Jordan (na arapskom: Al Mamlaka al Urduniya al Hashimiyah) je država na Bliskom istoku. Područje te države nastanjeno je već tisućljećima i nije bilo pošteđeno burnih događaja, čak i u novije vrijeme. Prostori su bili poprište biblijskih događanja, dolaska Islama, križarskih ratova, kolonijalizma, mnogih ratova, pa čak i terorizma.

Pripreme za put nisu bile ništa spektakularno – uobičajena prtljaga za ugodno vrijeme (putovali smo u rano proljeće), s ponekim odjevnim predmetom za hladnije noći, budući su temperature varirale od 25-36 C(danju) i 18-20 C (noću). Iako prevladava mediteranska klima, proljeće donosi optimalno vrijeme za put. Svakako je preporučljivo zdravstveno osiguranje, prije svega zbog drugačijih higijenskih i prehrambenih standarda u spomenutim zemljama.
Let avionom trajao je nekoliko sati, a u pauzi proveli smo nekoliko sati u Istambulu i usprkos tako kratkom vremenu, bili impresionirani gradom. Nakon posjeta tek najznačajnijih lokaliteta, nastavili smo let put Ammana. Zahvaljujući monitorima u samom avionu uvijek smo znali nad kojim područjem se nalazimo. Preletjeli smo tursku obalu, Cipar, gledali svjetla Beiruta, te napokon stigli u Jordan.

Sletjeli smo u zračnu luku Amman u sitnim noćnim satima. Dočekao nas je uredan aerodrom, prilično zapadnjački i nimalo egzotičan. Tek lica osoblja i natpisi na arapskom upućivali su da nismo u Europi.
Nakon kraće vožnje autobusom došli smo do hotela gdje nas je dočekao sok dobrodošlice. Tek nakon potvrde vodiča da je hotel “siguran”, ohrabrili smo se i uzeli čaše. Naime, u arapskim zemljama nije nimalo mudro piti vodu iz slavine, jesti jela, voće ili salate pripremane ili samo prane vodom iz vodovoda, pa čak ni piti iz čaša pranih istom tom vodom, kao ni koristiti led.  Voda, naime,  sadrži sasvim drugačije bakterije od onih na koje smo navikli i samo jedna neopreznost priskrbit će vam višednevne probavne tegobe, pa ćete umjesto u razgledu dane provoditi u prostorijama gdje i carevi idu pješke.
Hotelske sobe su prostrane i lijepe, a osoblje (sve poslove obavljaju muškarci, jer žene nisu zaposlene) izrazito prijazno, za što, naravno, očekuju napojnice (u arapskim zemljama apsolutno svi i svugdje očekuju napojnice). Hotel posjeduje besplatni bežični internet.

Amman je relativno mali grad, pa se lako snalaziti. Taxi nije skup i vrlo često je najjednostavniji način prijevoza, no cijenu je najbolje dogovoriti unaprijed. Stanovnici govore engleski i vrlo su ljubazni, te će rado pomoći, pa čak zbog toga i poći dio puta s vama (govorimo iz vlastitog iskustva).
Na put je bolje ponijeti dolare, jer je tečaj eura prilično nestabilan. Primaju većinu kartica, a novac će vam promijeniti i u hotelu, ali i sam vodič (lokalni).
Nakon sasvim europske noćne temperature dočekalo nas je prvo jutro u Jordanu. Osim turista iz zapadnih zemalja, na doručku je bilo i Kuvajćana (prepoznatljive marame crveno bijelog uzorka). Uz standardna jela, na švedskom stolu dočekali su nas i  pečeni grah, ukiseljeno povrće i razno svježe povrće (Jordan je poznat po proizvodnji rajčica), salame i sirevi nama egzotičnog okusa, te tanke pogače umjesto kruha (svih 10 dana putovanja nismo probali kruh). Bilo je tu i njihovih tipičnih slatkih kolačića.